Osjećam se tako usamljeno.
Nikada me taj osjećaj nije toliko držao. Teško mi je ovo uopće i pisati. Osjećam da tonem sve brže, a nitko mi ne pruža ruku da mi pomogne.
Na preporuku jednog prijatelja pogledao sam film Prayers for Bobby i jednostavno sam zadnje dane slomljen i jedva nalazim razloge za ići dalje. Sva ona pozitiva gledajući na svijet je nestala.
Osjećam da će mi se duh potpuno slomiti....
Boli me i pomisao da stvarno ne mogu naći razlog za dalje. Kakav je ovo prokleti svijet, nepošteni i različit za sve.
Pa nisam ja birao to što sam gay.
Sav taj pritisak postaje prebolan za mene i ne mogu više to izdržati. Boli me nepravda, boli me sve.
Stvarno se osjećam usamljeno, preusamljeno. Kao da sam sam na ovome svijetu, a tako dalje ne želim.
Polagano tonem u velikom jezeru živog pijeska.
Bazenu bez dna.
Volio bih da mogu upuzati ispod kamena i spavati zauvijek.
Nitko me ne razumije.
Nitko u ovoj kući ne može prihvatiti moju stranu priče.
Osjećam kako me Bog gleda odogzo sa sažaljenjem.
Nikada ne smijem dopustiti da itko dozna da nisam straight.
To bi bilo tako ponižavajuće...
Prijatelji bi me mrzili
i moja obitelj...
Prisluškivao sam ih.
Rekli su da mrze gejeve.
I da čak Bog mrzi gejeve.
Stvarno me plaši kada tako govore
jer sada oni govore o meni.
Tako sam ljut i frustriran, bože...
Čini se da sam na kraju puta.
...
Bobby
Preporučam vam da pogledate ovaj jako tužni film, snimljen po istinitoj priči 20-godšnjaka...
Ali imajte na umu da je jako potresan i dirnut će vas toliko da se nećete ni nadati.
Plakao sam tijekom filma, a tek taj osjećaj je uslijedio nakon pogledanog, osjećaj koji me još drži.
Kad se sjetim, suze mi idu same od sebe.
Osjećam da padam u depresiju.
