Pismo-----------------------------------
Et..Nisam mogao otići a da se bar na neki način ne oprostim s vama i bar nekako dovedem do razloga onoga zbog čega sam otišao iz vaših života.Nadam se da će te mi jednoga dana moći oprostiti, te se također nadam i to sa svoje strane.Kada mi je trebala najveća podrška odbacili ste me, kao da nisam nitko ništa, ni najgorega stranca s ulice tako ne bi odbacili, ali ja sam tako završio. Jednostavno ne mislim sada nešto objašnavati u vezi svoga opredijeljenja, ali ja nisam birao da ću biti gay ili voljeti djevojke ili dečke. Teško da vi to možete shvatiti nakon reakcije vaše sve mi je kristalno jasno, i neču korisiti ovo pismo za objašnjavanje pojma homoseksualnosti, jer to se ne postaje, to jesi od rođenja i jednostavno protiv toga se ne moće boriti?jer naravno protiv sebe svojih, uvjerenja i najviše svojih osjećaja stvarno ne mogu i ne želim. Ja sa zadovoljan sobom, a ako sam ja sretan trebali ste biti i vi jer ja sam trebao biti taj na prvome mjestu, a ne misljenje okoline koje ste vi stavili na prvo mjesto.Moram reći da sam se takvoj reakciji i nadao, otprilike znao sam kako cete reagirati, ipak za tebe sam mama mislio da zbog osjecaja prema vlastitome sinu možeš prihvatiti mene sa svim svojim manama i osjecajima pa pobogu sin sam ti, ali nažalost prevario sam se.Ti si bila upravo ta koja me je odbacila i tako zatvorila moja vrata prema sebi zauvijek, kažem zauvijek jer tako trenutno osjećam i nisam zbilja nisam siguran da cu vam to ikada moci oprostiti.Nadalje selim se tisuse kilometara daleko od vaših prijatelja, okoline koja bi vas osudila zbog nekoga poput mene, pa cemu da se borite ja sam samo sin, oni su susjedi i oni do cijeg vam je misljenje ocito najvise stalo.
Odlazim razocaran u vas stav, odlazim razocaran u vas.Pisem pismo jer necu se oprastati osobno jer ovo je prebolno za sve , vise za mene ali vjerujem i za vas, jer upravo ste izgubili sina, i sada je gotovo. Broj, adresu mjesto ni grad, čak ni drzavu necu vam niti reci jer vas to nije briga kako ste i sami rekli neka se iselim iz kuce, i to upravo cinim odlazim.Hvala bogu pa mi je podario osobu koja me voli i postuje, Mateo je osoba izmedu koje sam morao birati izmedu vas i njega, hvala vam na tome ultimatumu samo sam spoznao neke stvari, ali eto sigurno nisam odabrao ono sto ste htjeli, ali takav je zivot nepredvidljiv.
Zbogom još jednom, Marko
-----------------------------------------------------
Stvarno tužno, ali vjerujem da se mnogi mogu u ovome naći koji su prošli slično, uvijek se pitam kakva bi bila reakcija mojih kada bi saznali za moju seksualnost, pa komotno bi im mogao dati ovo pismo jer sve što bi im imao reći piše u njemu...ne znam.....Mislim da bi reakcija bila vrlo slična, ako ne i ista , ali jbg...Ja sam sebi kažem ja sam sam sebe prihvatio takav kakav jesam, nažalost tko me ne može prihvatiti u cijelosti tome ja nisam kriv..Štoviše potpuno sam se pomirio sa činjenicom da volim dečke, da sam gay.Pa što sad? kako i Marko kaže s tim se rađaš..Jesam u početku sam mislio proći će me tamo negdje oko 17.god, sve je to znatiželja, ali sada definitivno znam što želim, što volim i što me privlači i to je tako i ne želim to mijenjati ni za što. Pa čak i kad bi mi ponudili da se mogu prebaciti na hetero ako želim, ovaj put lagano bi odbio ponudu. Zbilja bi.
Lijep vam, i sunčan vrlo sunčan i sparan pozdrav ( ahh antonio vruće mi je :D:D )
Tony
