nedjelja, 17. srpnja 2011.

Napokon sretan :)

Sjetih se i ja u strci i sparini ovih dana da sam još davno otvorio ovaj blog i da sam ga slomljen depresijom zapostavio i zaboravio na njega...
Iako su mi zadnjih par postova bili odušak da kažem što mi je na duši, da vam se pojadam i priznam da ne mogu dalje, ovaj put je razlog puno drukčiji...

Ustvari ovaj put, odlučio sam s vama podijeliti to da sam napokon sretan. Sretan toliko koliko mogu biti.
Našao sam si srodnu dušu, dušu s kojom iz dana u dan gradim planove za dalje. Dečka koji je uvijek tu za mene, koji me ujutro budi s volim te, u podne me zove da mi kaže da mu falim, a uvečer ga se ne moogu riješiti, i idem s njim u mislila spavati...

Nisam mislio da je takvo nešto uopće moguće, da će se to meni dogoditi, ali dogodilo se...
Sada shvaćam da život nije toliko crn, da ga ne treba gledati s toliko crnih misli i da za svakoga postoji čovjek koji je stvoren samo za njega...

I. je nešto što mi se u zadnje vrijeme jedino pozitivno dogodilo, on je ono što mi je trebalo, da me savjetuje, da dijeli sa mnom dobre i loše stvari, da bude uz mene u svakom trenutku...


Ako ste potišteni i mislite da ništa nema smisla, nemojte biti. I na vas netko čeka, netko s kim će te dijeliti dobro i loše, vjerujte bit će to ubrzo :))

Do slijedećeg posta, uživajteeeeeeeee i odmorite se ako ste blizu mora :)

Toni