Dodir roze!

Sjedim ja tako od dosade, švrljam po net-u kao i svaku večer.Upaljen mi tv...Počinje neki film, mislim ja ajde svako večer novo sranje na tom tvu daju, ili ponavljaju ono što je već bio milijun puta, ili stave ove vračare koje mi zbilja dižu tlak (no dobro o tome drugom prilikom), kad ono ČUDO NEVIĐENO. NA NOVOJ TV POČINJE film s gay pričom.Ja u šoku i dalje samo gledam u tv, ne mogu ni uzeti daljinski da se uvjerim na teletekst, da je to stvarno film o 2 muškarca.
Nakon što me prošao šok prvih tih minuta, odem na net pogledam kad ono stvarno.Moje lice mijenja oblik, u osmijeh od uha do uha.Naravno da sam odmah ugasio laptop i išao pogledati svoj prvi gay film na novoj tv.

Evo još jednom svaka čast NOVOJ.(nema veze što je gore bilo ono stariji od 18, i ovo je prvi korak)Od dns , večeras za mene su broj 1 od naših kanala.Ne sjećam se kad je bilo koji program od Hrt , rtl...pokazao jedan takav film, zato sam eto u još neviđenom šoku.

Pa zar je moguće da ova naša konzerva, okreće novu stranicu ????Zar je moguće?! kao što vidite šok me i dalje drži.
Inače odsad samo gledam Novu briga meeeee, rtl i hrt vas ne volim više!(dobro hrt nikad ni nisam volio, sad još manje, pa tamo rade same konzerve tako da se to kod njih dogodi, cijela režija koja brine za program dobila bi otkaz!)

Evo da kažem nešto i o filmu:

Film se zove "Dodir roze" , radi se o dva dečka koji žive zajedno , sve je ok , dok ovome jednom majka ne odluči doći u posjet, kako bi mu odabrala djevojku i kako bi se on napokon oženio. To je šok za ovo dvoje, jer nisu deklarirani, niti itko zna za njih.Cijeli stan i život moraju preurediti kako majka ne bi skužila da oni ljubuju :):) Na kraju filma sve završava happy endom, ova prihvati situaciju kakva je weeee :P
Definitivno preporučujem, zanimljiv film!!! Pozdrav Tony :D

Te Quiero Olvidar....

Dugo nisam pisao ništa na ovome blogu, ne zato što mi se nije dalo, nego jednostavno nisam imao inspiracije ili ideje što pametno napisati...Također ovih zadnjih dana bio sam u blagorečenom bedu, zbog svega što se dogodilo u my life...Ako ste čitali drugi post(nije ni bitno), onda znate da sam htio ući u vezu s jednim dečkom,ali eto nažalost, mojom odlukom prekinuo sam sve dok ga nisam povrijedio, dok nismo otišli na nešto više kada bi prekid bio teži nego sada. Ali ne mogu protiv sebe, nažalost (hm..) nisam spreman još ući u vezi s dečkom, i mislim da će to morati pričekati, jer ne mogu protiv sebe, naravno želio sam i ja to, ali kada sam si postavio (milijun) pitanja kako bi ta veza tekla i razvijala jednostavno sam se "izgubio" u svemu tome, to moje razmišljanje odvelo me je do prekida koji na jedan način sam htio, s druge strane nipošto nisam želio izgubiti osobu kao što je on...Sve je to za mene bilo nešto potpuno novo, situacija koja je sama po sebi nosila težinu i stalna pitanja na koja nisam ni sam mogao odgovoriti...I sada opet sam sebe pitam jesam li pogriješio što sam tako odlučio ili je ipak tako bolje...i zadnje što smo si rekli bio je mail koji mi je poslao, koji je vrlo iskren, i drago mi je da nisam povrijedio jednu osobu kao što je on.Copy-paste vam mail od riječi do riječi..Iako je to jedna intima, želim ga podijeliti s vama, jer tako ga dijelim sam sa sobom i prihvaćam odluku koju sam donio prije par dana...

Mail od njega :(....

blah...bitno da sam ja tebe cekao jucer do skoro pola 12 na netu kao budala...ali ajde, prezivjeti cu ja i to.
Palo mi je na pamet da pogledam, danas ujutro da li si mi poslao mail, jer ono, nekako sam brijao da ti je nešto, samo nisam znao što....kao što sam te onaj dan i ispitivao, ali bezuspjšeno jer si ti govorio da ti nije ništa..
Pošto sam mail pročitao u 6 ujutro, kad sam se dignuo za posao, onak...prva reakcija mi je bila da me nešto presjeklo i zabolila me glava :(
Kakav divan početak novog radnog tjedna...onda dok sam išao na posao, probao sam to odmaknuti , da ne nosim svoje pizdarije na posao i da ne zajebavam okolo ljude ni krive ni dužne...mislim da sam se uspješno odhrvato tome , iako sumnjam :)
Eto, imam ti potrebu napisati mail...i na neki nacin htio bi da znas moja razmisljanja, jer pretpostavljam da ces procitati mail, nisam siguran, ali mislim da hoces, jer ce te valjda zanimati moj odgovor...kao sto bi i mene tvoj da je obrnuta situacija.
Od kud da krenem...sada cu pisati kako mi sto padne na pamet, pa mozda nece biti kontinuirano, ali shvatiti ces.
Ovih dana s tobom mi je zaista bilo super, i zaista sam mislio da se mozda konacno netko pojavio u mom zivotu nakon toliko godina...Zabrijao sam da si ti mozda decko koji bi donekle zadovoljio moje kriterije u vecini stvari.
Moj najveci problem je sto sam uzasno emotivan, iako sam uz to i racionalan i svjestan svega...ali jebi ga , prevladaju emocije a ne razum, kao i kod vecine ljudi, samo je moj problem da svjesno srljam u pizdarije :(
Ratio mi je govorio..joj ima 20 godina u biti je jos klinac i treba puno toga proci, problem udaljenosti itd itd ...ali prevladala je kao i uvijek kod mene emotivna strana ,pa sam sve to nekako zanemario i ono...vjerojatno sam sebi govorio aj mozda ce biti ok ovaj put...
Zaista sam se vec vidio s tobom ,ali eto, ti si odlucio drugacije i ja to postujem :)
Oduvijek sam postovao tuđe odluke, iako se mozda sam s njima ne slazem, ali jebi ga ..to je moj problem.
Koliko mi je zaista tesko radi nekih mojih iluzija koje sam imao s tobom, toliko mi ratio sada govori da je mozda bolje da si ovo sve sada odlucio , nego za par mjeseci kada bih ja bio zaljubljen u tebe i kada bih patio opet nekoliko godina, kao sto sam patio za bivsim deckom , a to mi zaista vise ne treba u zivotu...ja sam tip koji kad se zaljubi voli beskonacno, kojemu nista nije problem, koji je spreman zrtvovati bilo sto zbog ljubavi, koji je spreman na sve zivo i ne zivo, i zato onda patim...i to jako :(
Nisam decko koji bi mogao biti s nekim, podrpati se i poseviti i ajde bok, da sam takav, mozda bi mi bilo lakse, ne znam, ali definitivno se ne mogu mijenjati sa 28 jebenih godina.
Da mogu, promijenio bih odmah to sto sam peder, ali jednostavno ne mogu vise ici protiv sebe, peder sam i pokusavam se s tim sto bolje nositi u ovoj vukojebini (iako ni drugdje na svijetu nije bolje...mozes ti imati sva prava, ali peder je peder po mojem....jebi ga budimo iskreni).
Nisam frustriran radi toga sto sam peder, mozda sam frustiran s cinjenicom da su pederi zaista osobe koje izbjegavam, sve se svodi na sex, iskoristavljanje , ma na sve od cega ja bjezim...eventualno me frustrira cinjenica da uzasno tesko mogu naci decka, zapravo nikako.
U tvojim godinama sam se jos kolebao , pokusavao, silio se biti s nekim curama, ali jednostavno nije islo, ne mogu se boriti protiv sebe, protiv svijeta mogu, protiv sebe ne mogu :(((
Nemam snage niti za mijenjanjem ljudi, zapravo niti snage niti to zelim, ili prihvatim covjeka ili ne prihvatim, mislim da sam u zadnje vrijeme tek sebe prihvatio, i da sam spreman uci u pedersku vezu , u bilo sto, kako god se to zvalo, cim nadjem osobu za koju budem uvjeren da se isplati boriti s cijelim svijetom radi nje...I meni treba zapravo neka cvrsta osoba, jer iako sam dosta cvrst, nekad zaista pucam po savovima, i trazim i molim boga, da jednom nadjem decka koji ce me zagrliti i samo reci, ma ljubavi sve ce biti u redu, ja sam tu...eto toliko mi treba i brijem da bi mi to napunilo baterije za narednih par godina :)
Mozda je bolje da si sada ovo napravio, jer zaista mislim da bih bio slomljen na narednih par godina da si mi to kasnije napravio,... jebi ga...
Htio bih ti jos pun kurac toga reci i napisati, ne znam da li ima smisla ili ne, ali sazeti cu u kratko...zelio bih da odrastes, nadam se da ces se puno prije prihvatiti nesto sto je to bio moj i da uvijek stojis iza svojih odluka...
Odrastanjem ces i lakse prihvatiti sebe....

Pozdrav,

Tony

Preživjeti...

Baš sad gledam i vidim da sam napravio malu pauzu među postovima...:), za početak hvala Jonasy-u na tagu za blog :)

Da se sad vratim na temu posta... Kako i dalje od dosade buljim u tu kutiju, (a utvrdili smo zašto telenovele imaju sretan kraj :) ) dns sam proveo dan uz posve drugu emisiju od telenovele...Ne znam jeste li kad uhvatili vremena, a sigurno jeste, šta ćete drugo raditi nedjeljom nego provoditi uz Tv, pogledati emisiju Preživjeti divljinu,

naravno

pratim ja to svaku nedjelju, i sad poslije emisije slučajno naiđem na netu da je sve iscenirano....mislim naravno da sam znao da uz Beara ide cijela vojska ekipe za snimanje i spašavanje, i vidim da je većini totalno emisija pala u očima nakon otkrića da se skoro sve radi po scenariju....I sad pitam sam sebe zašto ja to i dalje pratim i pravim se da ne znam da je sve po scenariju??!

- da bi nakon malo razmišljanja došao do zaključka da pratim najviše zbog voditelja koji je morate priznati oku ugodan :))

- pogotovo dok lovi hranu, (u svojim krpicama, obavezno bez majice ) kako bi " preživio" , da da to je taj životinjski nagon :))

Ništa i dalje sam odlučio praviti se da ne znam za scenarij i gledati ga u novim pothvatima kako se bori da preživi , na kraju krajeva kako je krenula

Lijepa naša, svi ćemo mi dobiti svoju ulogu u Preživjeti divljinu :)))

Do slijedećeg posta, uživajte :)

Tony

Telenovele vs r-l life ....

Evo baš sad od dosade, što nije ni čudo gledam neku telenovelu ( nije važno koju poslije vam otkrijem :P ) i sam sebe zapitam zašto ljudi toliko provedu ispred te kutije brinući i s zabrinjavajućim licima iščekuju hoće li spasiti ovoga i što će se dogoditi s glavnim glumcima...Naravno tu je uvijek i jedna mama, koja plače cijelu telenovelu :) jel tako i u rl-life?? zašto na kraju svake telenovele i sapunice sve završi sretno, kad to nije tako, kad to nije ni približno tako...Ne kažem da nije dobro što uvijek pobijedi dobro u toj telenoveli, ali zašto se nešto pokazuje drukčijim od onoga što zapravo nije...Mislim da sretan kraj nije ono što doživimo svi, iako svi ga iščekujemo...

Čak i dok gledam nekad , tj. pa uvijek mi bude žao negativnog lika , pa sam sebe zapitam pa na kojoj sam ja to strani...ali mislim da je stvarno vrijeme da netko napravi neku telenovelu bar malo realističniju od ovih što su sada ....Iako se sve vrti u ovom postu oko telenovele, nisam htio ako i malo dublje čitate, vidjeti će te da nisu one glavna tema...

ali da se i malo osvrnem na r-l kod sebe , prije nekoliko dana sve se intezivnije čujem s jednim dečkom iz ZG, i sad mi ne izlazi iz glave...Sve što vidim podsjeća me na njega, a ja se dvoumim jesam li spreman na nešto više od prijateljstva...I ne, ne znam šta to uopće osjećam jer prvi put osjećam nešto toliko intezivno, a da nisam osobu niti upoznao...Možda je to onaj osjećaj straha, nečega novoga, jer još nikada nisam bio u vezi s dečkom, a naravno da bi to htio, ali puno je toga što me sputava....da mislim da je strah najveći dio toga što se toliko dvoumim, ali opet ne znam...Evo i zašto nije sve kao u telenovelama...Kako se već čujemo nekoliko dana, jučer mi je dao broj, ali ja nemam hrabrosti nazvati ga, ja njemu nisam dao svoj...opet kažem možda je to strah, naravno ne sili me ni ne pritišće da ga nazovem, nego kad ja osjetim da sam spreman, ali hoću li ikada biti?Ne znam, ono što sigurno znam je da mi ne izlazi iz glave, i da svaki dan provedemo dopisujući se po 5-6 sati bez prestanka...

Do slijedećeg posta, uživajte...

p.s. telenovela od početka je Manana es para siempre( Odavde do vječnosti ) :)

Tony

Najteže je krenuti....

Kako i kaže sam naslov, najteže je krenuti, najteže je nešto započeti...Iako nekad i nismo spremni za nešto novo, pokušavamo se natjerati da ipak to i ostvarimo...Sam sebe pitam zašto sam išao praviti blog, kad ni sam ono što želim reći ne mogu.Sam sebi to pitanje još uvijek postavljam.Nažalost, tišti me sve što me okružuje, a nemam nikoga kome se mogu povjeriti, kome mogu reći kako se osjećam što me toliko boli, a nikome ne mogu reći...
Svaki dan budim se s nadom da ću jednom moći nekome povjeriti svoje tajne, imati nekoga s kim ću podijeliti svoju bol, i da će mi onda biti lakše...Mislim da će ovaj blog jedno duže vrijeme biti moj najbolji prijatelj, kome ću moći reći što me boli i što me razdire, jer nemam nikoga drugoga da mu se povjerim...
Nisam nitko poseban, jedan sam običan dečko kojeg viđate svaki dan dok izađete van i po ničemu se ne razlikujem od drugih, ali opet sam sebi sam drukčiji...Mogao bih vas sada upoznavati sa mnom, ali mislim da će te čitajući ovaj blog i sami me bolje upoznati, jer meni je sve novo, i doživljavam ovaj blog kao nekoga tko će me zbilja razumjeti i dati mi nadu da ću jednom moći sve to što ću njemu(vama) reći, moći reći i svima oko mene....
Ali ajde svejedno nešto ću ipak reći o sebi u ovome kratkome i prvo postu upoznavanja...Zovem se Tony( na ovome blogu), kao što vidite još imam strah reći i svoje pravo ime od saznanja koje bi me moglo sustići...., imam 20 godina i živim u jednom lijepom gradu Lijepe naše...Na početku sam rekao da me ništa ne razlikuje od dečka kojeg vidite na ulici, što je i istina...ono što ću vam sada reći prvi put priznajem nekome a da to nisam ja...Nažalost, kažem nažalost zato što to tako i mislim gay sam.Od dana kada sam sebi priznao, razdire me sve oko mene, živjeti dva života nije nimalo lako i stvarno sam morao nekome se ispovijediti i priznati mu, jer težina tog priznanja postaje sve teža i teža.Biti gay u Lijepo našoj, nešto je što ne bi htio poželjeti nikome, ali to se nažalost ne može promijeniti.Ono si što jesi i nisi sam odredio što ćeš biti, i u ovom slučaju nemaš izbora.Znam da će me razumijeti mnogi koji su se sada našli u ovom mom postu i znam da se isto osjećaju trenutno kao ja, ali život je takav i to je nešto na što utjecati ne može nitko...I ono što je još bitno je adresa mog bloga heroparasiempre, namjerno sam uzeo takvu adresu jer temeljno značenje je junak zauvijek, što je i sama istina,a to znate i sami...Morate biti junak sami za sebe za ono što proživljavate i sami znate kakvu borbu vodite..I za kraj ovoga posta, želio bi samo reći da sam za otvaranje ovoga bloga također bio i ponukan sa strane jednog blogera čiji blog čitam redovito, i toplo vam preporučam da svratite, link : Gay-iskreno
Do slijedećeg posta, uživajte .

Tony