četvrtak, 3. lipnja 2010.

Najteže je krenuti....

Kako i kaže sam naslov, najteže je krenuti, najteže je nešto započeti...Iako nekad i nismo spremni za nešto novo, pokušavamo se natjerati da ipak to i ostvarimo...Sam sebe pitam zašto sam išao praviti blog, kad ni sam ono što želim reći ne mogu.Sam sebi to pitanje još uvijek postavljam.Nažalost, tišti me sve što me okružuje, a nemam nikoga kome se mogu povjeriti, kome mogu reći kako se osjećam što me toliko boli, a nikome ne mogu reći...
Svaki dan budim se s nadom da ću jednom moći nekome povjeriti svoje tajne, imati nekoga s kim ću podijeliti svoju bol, i da će mi onda biti lakše...Mislim da će ovaj blog jedno duže vrijeme biti moj najbolji prijatelj, kome ću moći reći što me boli i što me razdire, jer nemam nikoga drugoga da mu se povjerim...
Nisam nitko poseban, jedan sam običan dečko kojeg viđate svaki dan dok izađete van i po ničemu se ne razlikujem od drugih, ali opet sam sebi sam drukčiji...Mogao bih vas sada upoznavati sa mnom, ali mislim da će te čitajući ovaj blog i sami me bolje upoznati, jer meni je sve novo, i doživljavam ovaj blog kao nekoga tko će me zbilja razumjeti i dati mi nadu da ću jednom moći sve to što ću njemu(vama) reći, moći reći i svima oko mene....
Ali ajde svejedno nešto ću ipak reći o sebi u ovome kratkome i prvo postu upoznavanja...Zovem se Tony( na ovome blogu), kao što vidite još imam strah reći i svoje pravo ime od saznanja koje bi me moglo sustići...., imam 20 godina i živim u jednom lijepom gradu Lijepe naše...Na početku sam rekao da me ništa ne razlikuje od dečka kojeg vidite na ulici, što je i istina...ono što ću vam sada reći prvi put priznajem nekome a da to nisam ja...Nažalost, kažem nažalost zato što to tako i mislim gay sam.Od dana kada sam sebi priznao, razdire me sve oko mene, živjeti dva života nije nimalo lako i stvarno sam morao nekome se ispovijediti i priznati mu, jer težina tog priznanja postaje sve teža i teža.Biti gay u Lijepo našoj, nešto je što ne bi htio poželjeti nikome, ali to se nažalost ne može promijeniti.Ono si što jesi i nisi sam odredio što ćeš biti, i u ovom slučaju nemaš izbora.Znam da će me razumijeti mnogi koji su se sada našli u ovom mom postu i znam da se isto osjećaju trenutno kao ja, ali život je takav i to je nešto na što utjecati ne može nitko...I ono što je još bitno je adresa mog bloga heroparasiempre, namjerno sam uzeo takvu adresu jer temeljno značenje je junak zauvijek, što je i sama istina,a to znate i sami...Morate biti junak sami za sebe za ono što proživljavate i sami znate kakvu borbu vodite..I za kraj ovoga posta, želio bi samo reći da sam za otvaranje ovoga bloga također bio i ponukan sa strane jednog blogera čiji blog čitam redovito, i toplo vam preporučam da svratite, link : Gay-iskreno
Do slijedećeg posta, uživajte .

Tony

2 komentara:

  1. Tony, hvala na preporuci i želim ti puno uspjeha s blogom, a najviše da ti sam uživaš u njemu.

    OdgovoriIzbriši
  2. Dobar početak, mislim da će ti pisanje pomoći djelomično, ali dok god kažeš: "Nažalost", ubijaš sam sebe u pojam, naravno bilo bi lakše biti straight, ali vjeruj mi gay svijet ti nudi u nekim aspektima puno više od svijeta koji te okružuje ;)

    OdgovoriIzbriši

-dodaj komentar-