Čak i dok gledam nekad , tj. pa uvijek mi bude žao negativnog lika , pa sam sebe zapitam pa na kojoj sam ja to strani...ali mislim da je stvarno vrijeme da netko napravi neku telenovelu bar malo realističniju od ovih što su sada ....Iako se sve vrti u ovom postu oko telenovele, nisam htio ako i malo dublje čitate, vidjeti će te da nisu one glavna tema...
ali da se i malo osvrnem na r-l kod sebe , prije nekoliko dana sve se intezivnije čujem s jednim dečkom iz ZG, i sad mi ne izlazi iz glave...Sve što vidim podsjeća me na njega, a ja se dvoumim jesam li spreman na nešto više od prijateljstva...I ne, ne znam šta to uopće osjećam jer prvi put osjećam nešto toliko intezivno, a da nisam osobu niti upoznao...Možda je to onaj osjećaj straha, nečega novoga, jer još nikada nisam bio u vezi s dečkom, a naravno da bi to htio, ali puno je toga što me sputava....da mislim da je strah najveći dio toga što se toliko dvoumim, ali opet ne znam...Evo i zašto nije sve kao u telenovelama...Kako se već čujemo nekoliko dana, jučer mi je dao broj, ali ja nemam hrabrosti nazvati ga, ja njemu nisam dao svoj...opet kažem možda je to strah, naravno ne sili me ni ne pritišće da ga nazovem, nego kad ja osjetim da sam spreman, ali hoću li ikada biti?Ne znam, ono što sigurno znam je da mi ne izlazi iz glave, i da svaki dan provedemo dopisujući se po 5-6 sati bez prestanka...
Do slijedećeg posta, uživajte...
p.s. telenovela od početka je Manana es para siempre( Odavde do vječnosti ) :)
Tony
Gle, da sapunice nemaju uvijek sretan kraj i da pokazuju stvaran život - ne bi bile toliko popularne :-). Sve je to lova, zna se točno što mase traže.
OdgovoriIzbrišiA što se tiče tvog straha, mislim da smo svi kroz to prolazili. Ja sam imao izuzetno veliki strah. Moj savjet ti je da ne radiš ništa na silu, odn. tek onda kada budeš spreman, ali i spreman na posljedice.