Te Quiero Olvidar....

Dugo nisam pisao ništa na ovome blogu, ne zato što mi se nije dalo, nego jednostavno nisam imao inspiracije ili ideje što pametno napisati...Također ovih zadnjih dana bio sam u blagorečenom bedu, zbog svega što se dogodilo u my life...Ako ste čitali drugi post(nije ni bitno), onda znate da sam htio ući u vezu s jednim dečkom,ali eto nažalost, mojom odlukom prekinuo sam sve dok ga nisam povrijedio, dok nismo otišli na nešto više kada bi prekid bio teži nego sada. Ali ne mogu protiv sebe, nažalost (hm..) nisam spreman još ući u vezi s dečkom, i mislim da će to morati pričekati, jer ne mogu protiv sebe, naravno želio sam i ja to, ali kada sam si postavio (milijun) pitanja kako bi ta veza tekla i razvijala jednostavno sam se "izgubio" u svemu tome, to moje razmišljanje odvelo me je do prekida koji na jedan način sam htio, s druge strane nipošto nisam želio izgubiti osobu kao što je on...Sve je to za mene bilo nešto potpuno novo, situacija koja je sama po sebi nosila težinu i stalna pitanja na koja nisam ni sam mogao odgovoriti...I sada opet sam sebe pitam jesam li pogriješio što sam tako odlučio ili je ipak tako bolje...i zadnje što smo si rekli bio je mail koji mi je poslao, koji je vrlo iskren, i drago mi je da nisam povrijedio jednu osobu kao što je on.Copy-paste vam mail od riječi do riječi..Iako je to jedna intima, želim ga podijeliti s vama, jer tako ga dijelim sam sa sobom i prihvaćam odluku koju sam donio prije par dana...

Mail od njega :(....

blah...bitno da sam ja tebe cekao jucer do skoro pola 12 na netu kao budala...ali ajde, prezivjeti cu ja i to.
Palo mi je na pamet da pogledam, danas ujutro da li si mi poslao mail, jer ono, nekako sam brijao da ti je nešto, samo nisam znao što....kao što sam te onaj dan i ispitivao, ali bezuspjšeno jer si ti govorio da ti nije ništa..
Pošto sam mail pročitao u 6 ujutro, kad sam se dignuo za posao, onak...prva reakcija mi je bila da me nešto presjeklo i zabolila me glava :(
Kakav divan početak novog radnog tjedna...onda dok sam išao na posao, probao sam to odmaknuti , da ne nosim svoje pizdarije na posao i da ne zajebavam okolo ljude ni krive ni dužne...mislim da sam se uspješno odhrvato tome , iako sumnjam :)
Eto, imam ti potrebu napisati mail...i na neki nacin htio bi da znas moja razmisljanja, jer pretpostavljam da ces procitati mail, nisam siguran, ali mislim da hoces, jer ce te valjda zanimati moj odgovor...kao sto bi i mene tvoj da je obrnuta situacija.
Od kud da krenem...sada cu pisati kako mi sto padne na pamet, pa mozda nece biti kontinuirano, ali shvatiti ces.
Ovih dana s tobom mi je zaista bilo super, i zaista sam mislio da se mozda konacno netko pojavio u mom zivotu nakon toliko godina...Zabrijao sam da si ti mozda decko koji bi donekle zadovoljio moje kriterije u vecini stvari.
Moj najveci problem je sto sam uzasno emotivan, iako sam uz to i racionalan i svjestan svega...ali jebi ga , prevladaju emocije a ne razum, kao i kod vecine ljudi, samo je moj problem da svjesno srljam u pizdarije :(
Ratio mi je govorio..joj ima 20 godina u biti je jos klinac i treba puno toga proci, problem udaljenosti itd itd ...ali prevladala je kao i uvijek kod mene emotivna strana ,pa sam sve to nekako zanemario i ono...vjerojatno sam sebi govorio aj mozda ce biti ok ovaj put...
Zaista sam se vec vidio s tobom ,ali eto, ti si odlucio drugacije i ja to postujem :)
Oduvijek sam postovao tuđe odluke, iako se mozda sam s njima ne slazem, ali jebi ga ..to je moj problem.
Koliko mi je zaista tesko radi nekih mojih iluzija koje sam imao s tobom, toliko mi ratio sada govori da je mozda bolje da si ovo sve sada odlucio , nego za par mjeseci kada bih ja bio zaljubljen u tebe i kada bih patio opet nekoliko godina, kao sto sam patio za bivsim deckom , a to mi zaista vise ne treba u zivotu...ja sam tip koji kad se zaljubi voli beskonacno, kojemu nista nije problem, koji je spreman zrtvovati bilo sto zbog ljubavi, koji je spreman na sve zivo i ne zivo, i zato onda patim...i to jako :(
Nisam decko koji bi mogao biti s nekim, podrpati se i poseviti i ajde bok, da sam takav, mozda bi mi bilo lakse, ne znam, ali definitivno se ne mogu mijenjati sa 28 jebenih godina.
Da mogu, promijenio bih odmah to sto sam peder, ali jednostavno ne mogu vise ici protiv sebe, peder sam i pokusavam se s tim sto bolje nositi u ovoj vukojebini (iako ni drugdje na svijetu nije bolje...mozes ti imati sva prava, ali peder je peder po mojem....jebi ga budimo iskreni).
Nisam frustriran radi toga sto sam peder, mozda sam frustiran s cinjenicom da su pederi zaista osobe koje izbjegavam, sve se svodi na sex, iskoristavljanje , ma na sve od cega ja bjezim...eventualno me frustrira cinjenica da uzasno tesko mogu naci decka, zapravo nikako.
U tvojim godinama sam se jos kolebao , pokusavao, silio se biti s nekim curama, ali jednostavno nije islo, ne mogu se boriti protiv sebe, protiv svijeta mogu, protiv sebe ne mogu :(((
Nemam snage niti za mijenjanjem ljudi, zapravo niti snage niti to zelim, ili prihvatim covjeka ili ne prihvatim, mislim da sam u zadnje vrijeme tek sebe prihvatio, i da sam spreman uci u pedersku vezu , u bilo sto, kako god se to zvalo, cim nadjem osobu za koju budem uvjeren da se isplati boriti s cijelim svijetom radi nje...I meni treba zapravo neka cvrsta osoba, jer iako sam dosta cvrst, nekad zaista pucam po savovima, i trazim i molim boga, da jednom nadjem decka koji ce me zagrliti i samo reci, ma ljubavi sve ce biti u redu, ja sam tu...eto toliko mi treba i brijem da bi mi to napunilo baterije za narednih par godina :)
Mozda je bolje da si sada ovo napravio, jer zaista mislim da bih bio slomljen na narednih par godina da si mi to kasnije napravio,... jebi ga...
Htio bih ti jos pun kurac toga reci i napisati, ne znam da li ima smisla ili ne, ali sazeti cu u kratko...zelio bih da odrastes, nadam se da ces se puno prije prihvatiti nesto sto je to bio moj i da uvijek stojis iza svojih odluka...
Odrastanjem ces i lakse prihvatiti sebe....

Pozdrav,

Tony