Someone like you...

Trudim se biti čiste glave, imati osmijeh na licu, zbilja se trudim, ali više nemam snage. Nemam snage za toliku glumu, nemam se snage smijati, a osjećati se tužno.
Zašto nitko ne vidi kako se osjećam? Zašto mi nitko ne pruža ruku, rame za plakanje, zašto nemam nekoga pokraj sebe?

Zašto moram šutjeti o osjećajima i onome što me muči?
Što sam točno skrivio da ne smijem nikome ništa reći, da ne smijem se nekome povjeriti od straha da će me osuđivati.

Mrzim svoj život i sve u njemu. Mrzim ovaj dvolični svijet. Mrzim sebe. Mrzim ljude.
Želim otići negdje gdje nema nikoga. Želim biti sam i umrijeti sam.

I ne to nije hir, to nije pesimzam, jednostavno mrzim sebe i sve oko sebe. Mrzim riječ živjeti. Reći ćete, kako olako gledam na život, ali ja ga zbilja mrzim.

Napokon sretan :)

Sjetih se i ja u strci i sparini ovih dana da sam još davno otvorio ovaj blog i da sam ga slomljen depresijom zapostavio i zaboravio na njega...
Iako su mi zadnjih par postova bili odušak da kažem što mi je na duši, da vam se pojadam i priznam da ne mogu dalje, ovaj put je razlog puno drukčiji...

Ustvari ovaj put, odlučio sam s vama podijeliti to da sam napokon sretan. Sretan toliko koliko mogu biti.
Našao sam si srodnu dušu, dušu s kojom iz dana u dan gradim planove za dalje. Dečka koji je uvijek tu za mene, koji me ujutro budi s volim te, u podne me zove da mi kaže da mu falim, a uvečer ga se ne moogu riješiti, i idem s njim u mislila spavati...

Nisam mislio da je takvo nešto uopće moguće, da će se to meni dogoditi, ali dogodilo se...
Sada shvaćam da život nije toliko crn, da ga ne treba gledati s toliko crnih misli i da za svakoga postoji čovjek koji je stvoren samo za njega...

I. je nešto što mi se u zadnje vrijeme jedino pozitivno dogodilo, on je ono što mi je trebalo, da me savjetuje, da dijeli sa mnom dobre i loše stvari, da bude uz mene u svakom trenutku...


Ako ste potišteni i mislite da ništa nema smisla, nemojte biti. I na vas netko čeka, netko s kim će te dijeliti dobro i loše, vjerujte bit će to ubrzo :))

Do slijedećeg posta, uživajteeeeeeeee i odmorite se ako ste blizu mora :)

Toni

Goin' home

Osjećam se tako usamljeno.
Nikada me taj osjećaj nije toliko držao. Teško mi je ovo uopće i pisati. Osjećam da tonem sve brže, a nitko mi ne pruža ruku da mi pomogne.

Na preporuku jednog prijatelja pogledao sam film Prayers for Bobby i jednostavno sam zadnje dane slomljen i jedva nalazim razloge za ići dalje. Sva ona pozitiva gledajući na svijet je nestala.
Osjećam da će mi se duh potpuno slomiti....

Boli me i pomisao da stvarno ne mogu naći razlog za dalje. Kakav je ovo prokleti svijet, nepošteni i različit za sve.
Pa nisam ja birao to što sam gay.
Sav taj pritisak postaje prebolan za mene i ne mogu više to izdržati. Boli me nepravda, boli me sve.

Stvarno se osjećam usamljeno, preusamljeno. Kao da sam sam na ovome svijetu, a tako dalje ne želim.

Polagano tonem u velikom jezeru živog pijeska.

Bazenu bez dna.

Volio bih da mogu upuzati ispod kamena i spavati zauvijek.

Nitko me ne razumije.

Nitko u ovoj kući ne može prihvatiti moju stranu priče.

Osjećam kako me Bog gleda odogzo sa sažaljenjem.

Nikada ne smijem dopustiti da itko dozna da nisam straight.

To bi bilo tako ponižavajuće...

Prijatelji bi me mrzili

i moja obitelj...

Prisluškivao sam ih.

Rekli su da mrze gejeve.

I da čak Bog mrzi gejeve.

Stvarno me plaši kada tako govore

jer sada oni govore o meni.

Tako sam ljut i frustriran, bože...

Čini se da sam na kraju puta.

...

Bobby

Preporučam vam da pogledate ovaj jako tužni film, snimljen po istinitoj priči 20-godšnjaka...
Ali imajte na umu da je jako potresan i dirnut će vas toliko da se nećete ni nadati.
Plakao sam tijekom filma, a tek taj osjećaj je uslijedio nakon pogledanog, osjećaj koji me još drži.
Kad se sjetim, suze mi idu same od sebe.

Osjećam da padam u depresiju.

The War Boys

Ako netko ima hrvatske/srpske titlove za ovaj film, bio bi mu jako zahvalan :)

Lester

Gledam sam ovaj Big Brother, nisam od onih koji vole zavirivati u tuđu intimu, niti mi nešto predstavlja što mogu gledati tko što radi 24 sata na dan. Za sve ono što gledam po našim i stranim programima postoji neki određeni razlog. I baš sad razmišljam da podijelim svoj razlog s vama ili da ga ipak ostavim za sebe :)

Ali kako sam mogao podijeliti razlog zašto sam gledao Tudore (JRM :))), fer je da podijelim i ovaj s vama, iako vjerujem da će većina dijeliti sa mnom mišljenje.

Lester. Simpatično, lijepo, pametno stvorenje, koje jedva da se istakne u onoj masi (onu pijanku kada je malo razbijao ne računam :)). I ne, nije samo izgled zašto sam njega izdvojio imatu i nešto u karakteru toga dečka. Ne znam koliko pratite BB, ali stvarno je dosta iskren i pametan, a te dvije vrline malo tko danas ima (za kuću da ne pričam).

Odmah mi je zapao za oko, istina prvo izgledom, jer ga nisam ni razumio u početku, sada priča razumljivije od većine ukućana :)

Da ne bude neki suhoparan post, evo
2-3 slike o protagonistu posta :))

Do slijedećeg puta, uživajte...








p.s posebno sam uzeo ove slike u pidžami iz koje ne izlazi i nekada hoda po cijeli dan u pidžami :):)

Sjetih se...

Sjetih se da ipak nisam sam na ovome jebenom svijetu, da imam nekoga gdje mogu podijeliti ono što trenutno osjećam...Imam blog... Mislio sam ovo sve zatvoriti, jer nisam takav tip, za pisanje dnevnika, ali opet ne mogu zatvoriti jedini izlazni ventil onoga što se skuplja u meni iz dana u dan.
Osjećam se sve usamljeniji, svi imaju nekoga, samo ja nemam nikoga. Svi se drže za ruke, svi imaju oslonac kojeg mogu ispričati što su radili danas, što im se dobro dogodilo, ja nemam nikoga.

Pokušavam se nositi s tim da možda neću nikad ni imati ikoga, da ga zagrlim, poljubim, držim za ruku i znam da je tu za mene. Sve sam dalje od te ideje i što sam dalje sve teži postaje taj teret kojeg moram nositi sa sobom gdje god krenem.

Stvarno pokušavam ovo što bolje izgurati, ali gubim volju i nadu da ću naći nekoga za sebe. Strah me ovoga svijeta koji je preda mnom, strah me neprihvaćanja, osuđivanja i odbacivanja. Ne znam kako priči nekome.

Želim voljeti i biti voljen, nažalost ne znam hoće to biti uopće moguće jednog dana...

Mislim da ću odustati od svega i zatvoriti se u sebe, na pola sam puta, a izlaz ne vidim...

Do slijedećeg put...
Idem van razbistriti glavu, sunčano je pa da iskoristim dan...
p.s ispričavam se na riječi "jebenom", ali nisam mogao naći neki drugi izraz, da opišem kako se osjećam.

Tony

:/

Eh, moj kralju, što ti nisam podanik!

Vjerujem da većina vas gleda seriju Tudori, ako ne zbog malo obrazovanja kroz povijesna zbivanja, onda zbog prejebenog (ispričavam se na izrazu, malo sam se zanio :)) Henrija VIII.






Eh, moj kralju, što ti nisam podanik :D

Ovih dana i nemam neku inspiraciju za ništa, ali Tudore ne propuštam, štoviše skinuo sam sve sezone pa sad gledam ispočetka, tko će dočekati Domu TV i svaki dan 21.00 da pogledam i služim kralju!

Ne trebam nikoga...

Jednostavno dođe trenutak kada se pitate kako dalje? Kako ići dalje sa spoznajom
da ne možete nešto promijeniti i da se s tim morate jednostavno pomiriti...
Svaki dan mi dođe u glavu, kako nekome reći ono što vas tišti, što vas čini jako nesretnim,
i shvaćate da se zbog toga počinjete zatvarati u sebe?
Što kada osjetite da postajete asocijalni, da se ne želite s nikim više družiti, da vam nitko ne treba?

Tako se osjećam zadnjih dana, osjećam da postajem potpuno asocijalan i ne želim uopće nikoga u blizini
sebe.

U jednom trenutku poželim svima reći bez obzira na sve, što osjećam, kako se osjećam,
što želim u životu, ali onda dođem pred zid koji jednostavno ne mogu zaobići.
Zid koji ne mogu preskočiti, koji me okružuje ovih zadnjih par godina, samo što je sad postao
sve veći i polako me počinje gušiti.

Jeste si i vi kad osjećali tako usamljeno, bez ikoga da vam da savjet, potapša po ramenu i kaže vam
da nastavite dalje bez obriza na sve? - nemam nikoga.

Nemam nikoga, ne trebam nikoga.-to je ono što ponavljam i što mi je u glavi svaki trenutak.
Želim otići negdje gdje me nitko ne zna, gdje nikoga ne znam i okrenuti novu stranicu i početi
novi život, jer ako ovako nastavim osjećam da padam u stanje depresije iz kojeg neću moći izaći.

Sretan i blagoslovljen Božić i Happy New Year!

Znam, znam prije nego krenete na mene drvljem i kamenjem što me nije bilo čitavu jednu vječnost, ne znam jel da kažem da sam imao ispriku ili da se jednostavno ispričam svima koji su kliknuli na ovaj blog, a razočarali (razveselili?) što nema niti jednog novoga posta.

Jednostavno nisam imao inspiracije, ne znam tako je to ovih tjedana.
na sve gledam s nekim razočaranjem i pesimizmom. No, da vas ne davim tim svojim jadikovkama, ima vremena, davit ću vas poslije, išao sam u ovo božićno jutro, da vam od srca čestitam Božić.

Došao je stvarno brzo, barem meni, po ukrasima i lampicama bi se reklo da je kod mene već mjesec dana :), ali eto i službeno je danas Božić.

Želim da vam se ispune sve želje i željice i da u ovoj novoj godini 2011. promijenite svoj život samo na bolje i idete naprijed bez obzira na sve. želim vam ono što želim i sam, jer mislim da je to najbolja i najiskrenija čestitka nekome.

Kod mene vam se nije promijenilo puno toga i dalje sam sam. Sam s pitanjima, sam sa spoznajom, samu svemu. Valjda to tako mora biti, jednom će biti bolje, bar se nadam.

Kako ne bi mogli reći da vam nisam ništa poklonio za Božić, poklanjam vam ovu prelijepu pjesmu, koja stvarno dirne u čovjeka.

Odlazak....

Jednostavno sam morao zalijepiti ovo pismo koje je moj prijatelj prije 3 pune godine ostavio svojim roditeljima, nakon što su otkrili da je gay (tada je imao 25 god), te je zbog njihove reakcije na isto napustio RH, i eto nažalost do danas se nije vratio :((

Pismo-----------------------------------
Et..Nisam mogao otići a da se bar na neki način ne oprostim s vama i bar nekako dovedem do razloga onoga zbog čega sam otišao iz vaših života.Nadam se da će te mi jednoga dana moći oprostiti, te se također nadam i to sa svoje strane.Kada mi je trebala najveća podrška odbacili ste me, kao da nisam nitko ništa, ni najgorega stranca s ulice tako ne bi odbacili, ali ja sam tako završio. Jednostavno ne mislim sada nešto objašnavati u vezi svoga opredijeljenja, ali ja nisam birao da ću biti gay ili voljeti djevojke ili dečke. Teško da vi to možete shvatiti nakon reakcije vaše sve mi je kristalno jasno, i neču korisiti ovo pismo za objašnjavanje pojma homoseksualnosti, jer to se ne postaje, to jesi od rođenja i jednostavno protiv toga se ne moće boriti?jer naravno protiv sebe svojih, uvjerenja i najviše svojih osjećaja stvarno ne mogu i ne želim. Ja sa zadovoljan sobom, a ako sam ja sretan trebali ste biti i vi jer ja sam trebao biti taj na prvome mjestu, a ne misljenje okoline koje ste vi stavili na prvo mjesto.Moram reći da sam se takvoj reakciji i nadao, otprilike znao sam kako cete reagirati, ipak za tebe sam mama mislio da zbog osjecaja prema vlastitome sinu možeš prihvatiti mene sa svim svojim manama i osjecajima pa pobogu sin sam ti, ali nažalost prevario sam se.Ti si bila upravo ta koja me je odbacila i tako zatvorila moja vrata prema sebi zauvijek, kažem zauvijek jer tako trenutno osjećam i nisam zbilja nisam siguran da cu vam to ikada moci oprostiti.Nadalje selim se tisuse kilometara daleko od vaših prijatelja, okoline koja bi vas osudila zbog nekoga poput mene, pa cemu da se borite ja sam samo sin, oni su susjedi i oni do cijeg vam je misljenje ocito najvise stalo.
Odlazim razocaran u vas stav, odlazim razocaran u vas.Pisem pismo jer necu se oprastati osobno jer ovo je prebolno za sve , vise za mene ali vjerujem i za vas, jer upravo ste izgubili sina, i sada je gotovo. Broj, adresu mjesto ni grad, čak ni drzavu necu vam niti reci jer vas to nije briga kako ste i sami rekli neka se iselim iz kuce, i to upravo cinim odlazim.Hvala bogu pa mi je podario osobu koja me voli i postuje, Mateo je osoba izmedu koje sam morao birati izmedu vas i njega, hvala vam na tome ultimatumu samo sam spoznao neke stvari, ali eto sigurno nisam odabrao ono sto ste htjeli, ali takav je zivot nepredvidljiv.

Zbogom još jednom, Marko

-----------------------------------------------------

Stvarno tužno, ali vjerujem da se mnogi mogu u ovome naći koji su prošli slično, uvijek se pitam kakva bi bila reakcija mojih kada bi saznali za moju seksualnost, pa komotno bi im mogao dati ovo pismo jer sve što bi im imao reći piše u njemu...ne znam.....Mislim da bi reakcija bila vrlo slična, ako ne i ista , ali jbg...Ja sam sebi kažem ja sam sam sebe prihvatio takav kakav jesam, nažalost tko me ne može prihvatiti u cijelosti tome ja nisam kriv..Štoviše potpuno sam se pomirio sa činjenicom da volim dečke, da sam gay.Pa što sad? kako i Marko kaže s tim se rađaš..Jesam u početku sam mislio proći će me tamo negdje oko 17.god, sve je to znatiželja, ali sada definitivno znam što želim, što volim i što me privlači i to je tako i ne želim to mijenjati ni za što. Pa čak i kad bi mi ponudili da se mogu prebaciti na hetero ako želim, ovaj put lagano bi odbio ponudu. Zbilja bi.

Lijep vam, i sunčan vrlo sunčan i sparan pozdrav ( ahh antonio vruće mi je :D:D )

Tony

Dan na bazenu i / ili bulge dan...

Kao što i sami možete osjetiti na vlastitoj koži sparine i vrućine koje su nas snašle su jedva za izdržati. Klime rade od 0-24, ali za to nemam brige jer ionako HEP namjerava dignuti cijenu električne energije, pa ćemo trošili mi ili ne dobiti veću ratu struje za mjesec koji je na izmaku :)

Dns sam imao malo drukčiji dan od ostalih dana, koje provodim skrivajući se od vručine.Sam sam sebi rekao vrijeme je da odem na te bazene koji su mi pred nosom, a ja bolje provodim dane u kući zavučen da me slučajno danje svjetlo ne bi opazilo.

I tako oko 11 ujutro otišao ja s društvom na bazene, sunce grije nesnosno, ali nije mi samo zbog toga bilo odveć vruće.Bazeni puni, krcati ljudima, od većine milina za oči. Imao sam blagi osjećaj da se moj dan na bazenu pretvara kako sam i rekao u naslovu u bulge dan. Zgodnih tipova na sve strane, naprijed, lijevo , desno , nazad , u daljini gdje god se okreneš bulge na oči...
Hvala bogu, pa sam prije ovog izleta na bazen pročitao Jonasyev posto, i sjetio se sunčanih ispod kojih su mi oči letale na sve strane.Ozbiljno nisam znao gdje da gledam, dan je stvarno bio napaljujuć i evo dok pišem i ovaj post drži me još :)

Evo morao sam nešto napisati da ne mislite da sam zaboravio na blog, ali jednostavno prevruće je za sve, osim za bulge dan.Ako se ove vrućine nastave znam gdje ću provesti vrijeme.. :P

Evo po uzoru na Jonasya, ostavljam vam par slika bulge-a, i par onako čisto da se oraspoložite :)

Do slijedećeg posta pozz

Tony

(kako i sam MIlinović preporuča da se ne izlažete sunčevim zrakama, ako ga baš želite poslušati onda nađite neko mjesto u hladu i prepustite se :) )



































( totalni bulge :) )






































































(obavezno prije bazena obavite svu higijenu, naravno u dvoje je zanimljivije :)

Dodir roze!

Sjedim ja tako od dosade, švrljam po net-u kao i svaku večer.Upaljen mi tv...Počinje neki film, mislim ja ajde svako večer novo sranje na tom tvu daju, ili ponavljaju ono što je već bio milijun puta, ili stave ove vračare koje mi zbilja dižu tlak (no dobro o tome drugom prilikom), kad ono ČUDO NEVIĐENO. NA NOVOJ TV POČINJE film s gay pričom.Ja u šoku i dalje samo gledam u tv, ne mogu ni uzeti daljinski da se uvjerim na teletekst, da je to stvarno film o 2 muškarca.
Nakon što me prošao šok prvih tih minuta, odem na net pogledam kad ono stvarno.Moje lice mijenja oblik, u osmijeh od uha do uha.Naravno da sam odmah ugasio laptop i išao pogledati svoj prvi gay film na novoj tv.

Evo još jednom svaka čast NOVOJ.(nema veze što je gore bilo ono stariji od 18, i ovo je prvi korak)Od dns , večeras za mene su broj 1 od naših kanala.Ne sjećam se kad je bilo koji program od Hrt , rtl...pokazao jedan takav film, zato sam eto u još neviđenom šoku.

Pa zar je moguće da ova naša konzerva, okreće novu stranicu ????Zar je moguće?! kao što vidite šok me i dalje drži.
Inače odsad samo gledam Novu briga meeeee, rtl i hrt vas ne volim više!(dobro hrt nikad ni nisam volio, sad još manje, pa tamo rade same konzerve tako da se to kod njih dogodi, cijela režija koja brine za program dobila bi otkaz!)

Evo da kažem nešto i o filmu:

Film se zove "Dodir roze" , radi se o dva dečka koji žive zajedno , sve je ok , dok ovome jednom majka ne odluči doći u posjet, kako bi mu odabrala djevojku i kako bi se on napokon oženio. To je šok za ovo dvoje, jer nisu deklarirani, niti itko zna za njih.Cijeli stan i život moraju preurediti kako majka ne bi skužila da oni ljubuju :):) Na kraju filma sve završava happy endom, ova prihvati situaciju kakva je weeee :P
Definitivno preporučujem, zanimljiv film!!! Pozdrav Tony :D

Te Quiero Olvidar....

Dugo nisam pisao ništa na ovome blogu, ne zato što mi se nije dalo, nego jednostavno nisam imao inspiracije ili ideje što pametno napisati...Također ovih zadnjih dana bio sam u blagorečenom bedu, zbog svega što se dogodilo u my life...Ako ste čitali drugi post(nije ni bitno), onda znate da sam htio ući u vezu s jednim dečkom,ali eto nažalost, mojom odlukom prekinuo sam sve dok ga nisam povrijedio, dok nismo otišli na nešto više kada bi prekid bio teži nego sada. Ali ne mogu protiv sebe, nažalost (hm..) nisam spreman još ući u vezi s dečkom, i mislim da će to morati pričekati, jer ne mogu protiv sebe, naravno želio sam i ja to, ali kada sam si postavio (milijun) pitanja kako bi ta veza tekla i razvijala jednostavno sam se "izgubio" u svemu tome, to moje razmišljanje odvelo me je do prekida koji na jedan način sam htio, s druge strane nipošto nisam želio izgubiti osobu kao što je on...Sve je to za mene bilo nešto potpuno novo, situacija koja je sama po sebi nosila težinu i stalna pitanja na koja nisam ni sam mogao odgovoriti...I sada opet sam sebe pitam jesam li pogriješio što sam tako odlučio ili je ipak tako bolje...i zadnje što smo si rekli bio je mail koji mi je poslao, koji je vrlo iskren, i drago mi je da nisam povrijedio jednu osobu kao što je on.Copy-paste vam mail od riječi do riječi..Iako je to jedna intima, želim ga podijeliti s vama, jer tako ga dijelim sam sa sobom i prihvaćam odluku koju sam donio prije par dana...

Mail od njega :(....

blah...bitno da sam ja tebe cekao jucer do skoro pola 12 na netu kao budala...ali ajde, prezivjeti cu ja i to.
Palo mi je na pamet da pogledam, danas ujutro da li si mi poslao mail, jer ono, nekako sam brijao da ti je nešto, samo nisam znao što....kao što sam te onaj dan i ispitivao, ali bezuspjšeno jer si ti govorio da ti nije ništa..
Pošto sam mail pročitao u 6 ujutro, kad sam se dignuo za posao, onak...prva reakcija mi je bila da me nešto presjeklo i zabolila me glava :(
Kakav divan početak novog radnog tjedna...onda dok sam išao na posao, probao sam to odmaknuti , da ne nosim svoje pizdarije na posao i da ne zajebavam okolo ljude ni krive ni dužne...mislim da sam se uspješno odhrvato tome , iako sumnjam :)
Eto, imam ti potrebu napisati mail...i na neki nacin htio bi da znas moja razmisljanja, jer pretpostavljam da ces procitati mail, nisam siguran, ali mislim da hoces, jer ce te valjda zanimati moj odgovor...kao sto bi i mene tvoj da je obrnuta situacija.
Od kud da krenem...sada cu pisati kako mi sto padne na pamet, pa mozda nece biti kontinuirano, ali shvatiti ces.
Ovih dana s tobom mi je zaista bilo super, i zaista sam mislio da se mozda konacno netko pojavio u mom zivotu nakon toliko godina...Zabrijao sam da si ti mozda decko koji bi donekle zadovoljio moje kriterije u vecini stvari.
Moj najveci problem je sto sam uzasno emotivan, iako sam uz to i racionalan i svjestan svega...ali jebi ga , prevladaju emocije a ne razum, kao i kod vecine ljudi, samo je moj problem da svjesno srljam u pizdarije :(
Ratio mi je govorio..joj ima 20 godina u biti je jos klinac i treba puno toga proci, problem udaljenosti itd itd ...ali prevladala je kao i uvijek kod mene emotivna strana ,pa sam sve to nekako zanemario i ono...vjerojatno sam sebi govorio aj mozda ce biti ok ovaj put...
Zaista sam se vec vidio s tobom ,ali eto, ti si odlucio drugacije i ja to postujem :)
Oduvijek sam postovao tuđe odluke, iako se mozda sam s njima ne slazem, ali jebi ga ..to je moj problem.
Koliko mi je zaista tesko radi nekih mojih iluzija koje sam imao s tobom, toliko mi ratio sada govori da je mozda bolje da si ovo sve sada odlucio , nego za par mjeseci kada bih ja bio zaljubljen u tebe i kada bih patio opet nekoliko godina, kao sto sam patio za bivsim deckom , a to mi zaista vise ne treba u zivotu...ja sam tip koji kad se zaljubi voli beskonacno, kojemu nista nije problem, koji je spreman zrtvovati bilo sto zbog ljubavi, koji je spreman na sve zivo i ne zivo, i zato onda patim...i to jako :(
Nisam decko koji bi mogao biti s nekim, podrpati se i poseviti i ajde bok, da sam takav, mozda bi mi bilo lakse, ne znam, ali definitivno se ne mogu mijenjati sa 28 jebenih godina.
Da mogu, promijenio bih odmah to sto sam peder, ali jednostavno ne mogu vise ici protiv sebe, peder sam i pokusavam se s tim sto bolje nositi u ovoj vukojebini (iako ni drugdje na svijetu nije bolje...mozes ti imati sva prava, ali peder je peder po mojem....jebi ga budimo iskreni).
Nisam frustriran radi toga sto sam peder, mozda sam frustiran s cinjenicom da su pederi zaista osobe koje izbjegavam, sve se svodi na sex, iskoristavljanje , ma na sve od cega ja bjezim...eventualno me frustrira cinjenica da uzasno tesko mogu naci decka, zapravo nikako.
U tvojim godinama sam se jos kolebao , pokusavao, silio se biti s nekim curama, ali jednostavno nije islo, ne mogu se boriti protiv sebe, protiv svijeta mogu, protiv sebe ne mogu :(((
Nemam snage niti za mijenjanjem ljudi, zapravo niti snage niti to zelim, ili prihvatim covjeka ili ne prihvatim, mislim da sam u zadnje vrijeme tek sebe prihvatio, i da sam spreman uci u pedersku vezu , u bilo sto, kako god se to zvalo, cim nadjem osobu za koju budem uvjeren da se isplati boriti s cijelim svijetom radi nje...I meni treba zapravo neka cvrsta osoba, jer iako sam dosta cvrst, nekad zaista pucam po savovima, i trazim i molim boga, da jednom nadjem decka koji ce me zagrliti i samo reci, ma ljubavi sve ce biti u redu, ja sam tu...eto toliko mi treba i brijem da bi mi to napunilo baterije za narednih par godina :)
Mozda je bolje da si sada ovo napravio, jer zaista mislim da bih bio slomljen na narednih par godina da si mi to kasnije napravio,... jebi ga...
Htio bih ti jos pun kurac toga reci i napisati, ne znam da li ima smisla ili ne, ali sazeti cu u kratko...zelio bih da odrastes, nadam se da ces se puno prije prihvatiti nesto sto je to bio moj i da uvijek stojis iza svojih odluka...
Odrastanjem ces i lakse prihvatiti sebe....

Pozdrav,

Tony

Preživjeti...

Baš sad gledam i vidim da sam napravio malu pauzu među postovima...:), za početak hvala Jonasy-u na tagu za blog :)

Da se sad vratim na temu posta... Kako i dalje od dosade buljim u tu kutiju, (a utvrdili smo zašto telenovele imaju sretan kraj :) ) dns sam proveo dan uz posve drugu emisiju od telenovele...Ne znam jeste li kad uhvatili vremena, a sigurno jeste, šta ćete drugo raditi nedjeljom nego provoditi uz Tv, pogledati emisiju Preživjeti divljinu,

naravno

pratim ja to svaku nedjelju, i sad poslije emisije slučajno naiđem na netu da je sve iscenirano....mislim naravno da sam znao da uz Beara ide cijela vojska ekipe za snimanje i spašavanje, i vidim da je većini totalno emisija pala u očima nakon otkrića da se skoro sve radi po scenariju....I sad pitam sam sebe zašto ja to i dalje pratim i pravim se da ne znam da je sve po scenariju??!

- da bi nakon malo razmišljanja došao do zaključka da pratim najviše zbog voditelja koji je morate priznati oku ugodan :))

- pogotovo dok lovi hranu, (u svojim krpicama, obavezno bez majice ) kako bi " preživio" , da da to je taj životinjski nagon :))

Ništa i dalje sam odlučio praviti se da ne znam za scenarij i gledati ga u novim pothvatima kako se bori da preživi , na kraju krajeva kako je krenula

Lijepa naša, svi ćemo mi dobiti svoju ulogu u Preživjeti divljinu :)))

Do slijedećeg posta, uživajte :)

Tony